Petnajstak boričana krenulo je u nedjeljno jutro put Zagorja. Dan je obećavao. Najavili su preko dvadeset stupnjeva. Raspoloženje u busu je bilo odlično. Oko pola devet stigli smo podno Trakošćana i krenuli na lagani supon , na tu „ravnu goru“. Uspon započinje kod hotela Trakošćan , koji je u rekonstrukciji. Radi radova hotel je ograđen te smo skrenuli preko vikend naselja i potom kroz šumu stigli do markirane staze za Pusti Duh. Kroz šumu smo hodali nekih pola sata kad smo stigli u selo Vrbanići. Priroda se tek budila ali je cvijeća bilo napretek. U Vrbanićima smo skrenuli lijevo i podno uspona za Pusti duh skrenuli prema Velikoj pećini i usponu po klinovima i sajlama. Uspon zahtjeva alpinističke vještine, no desetak nas je ipak krenulo tim putem , dok je ostatak zaobišao stjenu i obilaznim putem stigao do vrha Velike Pećine.  Svi smo se skupili na vrhu i poslikali. Nakon kraćeg odmora uslijedio je konstantan uspon kroz šumu sve do doma Pusti duh. U domu se može naći raznoliko piće , dok se za jelomorate sami pobrinuti. Iz ruksaka smo izvukli kobasice i ispekli ih na roštilju kod doma. Nismo skoro jeli ukusnije kobasice, pogotovo nakon trosatnog hodanja. Nakon jela  otišli smo do piramide na vrhu . Pogled puca  na ptujsko jezero u Sloveniji i na Ivanšćicu, Strahinćicu , Trakošćan i zagorske brege . Spustili smo se direktno od vrha prema Vrbanićima i potom poznatim putem sišli do Trakošćana, posjetili dvorac, prošetali oko njega i dan zasladili sa zagorskim štruklima.
    Ljepo smo se ishodali , posjetili  prekrasan dvorac i gurmanski se zguštali. Može li se bolje provesti nedjeljni dan ?