Društvo za suzbijanje alkoholizma Đurđevac ove je godine bilo klub domaćin obilježavanju Dana klubova liječenih alkoholičara svim klubovima Koprivničko-križevačke županije. U goste smo pozvali i novoosnovani Klub liječenih alkoholičara Varaždin. Da bismo što bolje upoznali Mičetinac, krajolik, brda i obronke Bilogore doživjeli u skladu s najboljim tradicijama i iskustvima planinara, zamolili smo Đuru Petrovića da nam bude vodič i tumač znakova prirode ovoga, njemu rodnog i najpoznatijeg kraja. Đuro je dugugodišnji planinar i zaljubljenik u planinarenje i jedan je od osnivača, te prvi predsjednik Planinarskog društva Borik, koje je podržalo ovu akciju.
Sve po planu, 1. travnja 2006. godine, u subotu oko 9.30 okupilo se u Društvenom domu Mičetinac oko 120 apstinenata, članova Kluba liječenih alkoholičara ( u daljem tekstu KLA) „Centar“ Koprivnica, KLA Podravka Koprivnica, KLA Križevci, KLA Žabno i KLA Varaždin uz domaćine, članove KLA Đurđevac, koji djeluje u okviru Društva za suzbijanje alkoholizma Đurđevac.
Nakon pozdravne riječi, upoznavanja sa vodičem („Đuro, pogledajte ga! Eto, to je čovjek kojega treba pratiti!“) i planom izleta, krenuli smo asfaltiranom cestom prema lijepo uređenom i održavanom Lovačkom domu kod Mičetinskog jarka, koji nam je ljubazno ustupila na korištenje Šumarija Đurđevac.
Laganim korakom, razvukla se naša veeelika grupa na zmijolikovijugavom putu uz pratnju sunčanog sjaja i laganog povjetarca. Čavrljajući, razmjenjujući i ušivajući stara iskustva i sjećanja u tkanje novih, napredovali smo blagom uzbrdicom prema cilju našeg pješačenja.
Nakon jednog sata hoda, većina je učesnika pristigla na odredište, gdje se već širio primamljiv miris vrućih kobasica sa raznim dodacima.
Kratko smo se okrijepili, malo odmorili, uslikali za uspomenu na ovako lijep dan, otišli do izvora pitke vode i spomenika, koji nam je Đuro opisao s povijesnog aspekta, te smo se spremili nastaviti hodnju. Naš vodič predložio nam je povratak drugim putem, preko brdašaca sa vinogradima. Neki su se odlučili vratiti poznatim putem kojim su i došli, dok je dio nas krenuo za Đurom. Nismo požalili! Pokazao nam je mnogobrojne krasne vidike, nabacali smo se pogleda po pitomim padinama, brežuljkastim šumarcima, rascvjetanim trninama, voćkama, tratinama. Zrak topao i mirisan. Svuda cvjetanje , bujanje, a ipak mir! Uživancija!!!
Po povratku u Mičetinac kratko smo si rekli kako nam je bilo, pa da i vama kažem: Bilo nam je lijepo, ugodno i fino! Takvo je bilo jer su svi članovi klubova sukladno obveznom šestom pravilu na pozivu za izlet donijeli puno dobre volje, dobrog raspoloženja i volje za druženjem!
Vesna Orač
