Odlazak na Velebitu u siječnju izazov je svakom pa kako ne bi i meni. Od Senjske drage pa prema istoku počinje Velebit i završava u kanjonu rijeke Zrmanje. Idući od prijevoja Vratnik kroz Dragu prema Senju pitao sam se kako to izgleda kada bura dobije snagu i puše mahovito na ovoj cesti; sigurno nije baš bezazleno. Zašto je bura jaka baš ovdje? Očito, koristi prijevoj tako da sakupljeni hladni zrak s kopna kreće prema obali. Sreća da nismo imali tu čast da je upoznamo na djelu. Jutarnji dolazak u grad senjskih uskoka bio mi je prvi kontakt s Jadranskim morem ove godine. Tvrđava Nehaj još uvijek stoji ponosno i pruža mu sigurnost. U gradu je u subotnje jutro veoma živo u kafićima i na tržnici. Nakon kratkog zadržavanja krenuli smo dalje. Đuro nas je kao i svaki put opskrbio domaćim delicijama (smokva, vino, panceta…) sa senjske tržnice.

   Krenuli smo u 11 sati prema Zavižanu iz Oltara, ostavili iza sebe predivan pogled na more i otoke Krk i Prvić, praćeni jakim vjetrom. Prvi dio puta bila je cesta po kojoj još uvijek nije nitko prošao (tako je bilo cijelim putem). Dok nismo zašli u šumu ometala nas je jaka bura pa smo se dobro zabundali. Već nakon pola sata hoda, shvatili smo da smo se predebelo obukli. Imao sam na sebi 5 slojeva odjeće i bio sam već mokar. Zaštitio sam se od vjetra tako da je samo nos virio, a kad sam došao doma bio je blago crven. Što bi tek bilo da je ljeto. Nekako sam se pribojavao niske temperature jer nikad nisam hodao po tako niskim temperaturama, a bilo je najavljeno –10 stupnjeva celzijusa u cijeloj Hrvatskoj. Pitao sam se kako li će tek biti na Velebitu. No, kretanjem se čovjek stvarno ugrije i s dobrom opremom i ne osjeti temperaturu. Hodanje po snijegu na trenutke mi se činilo dražim od hodanja po suhom terenu, u svakom slučaju bolje i ljepše od hodanja po blatu i kaljuži. Nakon pola sata skrenuli smo s ceste prekrivene snijegom idući za planinarskim markacijama i slijedio je uspon, pad, uspon, pad i tako naizmjenično. Kako se povećavala nadmorska visina povećavala se i visina snijega. Na ulazu u nacionalni park Sjeverni Velebit, kod lovačke kuće, malo smo predahnuli i krenuli dalje. Na Zavižanu je bilo 60-ak centimetara snijega. Najljepši prizor ukazao se na stjenovitom djelom Vučjaka, kad smo bili okruženi snijegom i ledom okovanim stijenama i jelama, na kojima su još samo češeri odolijevali ledu i snijegu, a pogled nam je zastao na otocima i prekrasno plavom moru i nebu iznad nas. Kakav doživljaj! O tome Zoranić u svojim Planinama piše: «Videć dake Velevij da gora, da polje, da dubrave, da gvozdi, da planine, da luzi, da rike, da vrulje svakojake jesu, stati odluči. I na vrhu tom većkrat sideći zlameni nebeski i tek od zvizd i kako mrče i čim svite misalju iskuševaše, i u to vele hitar i umić učini se. I zač na vrhu tom općaše_, kako na onom ki sva polja, gore i more daleč okol sebe vidi, prozvaše ga ljudi njegovim jimenom Velevij. » Velevij je, čakavski od Veleviđ, koji dobro ili daleko vidi. Velevij je sin Atlantov (u grčkoj je priči Prometej brat Atlantov).

   Zadržali smo se nekoliko minuta i krenuli prema domu na Zavižanu. Tu nas je dočekao ljubazni domaćin Ante s toplim čajem. Uspon je trajao točno pet sati. Nakon (ne)prospavane noći ujutro smo krenuli istim putem natrag, s time da je silazak bio puno lakši, pratili smo vlastite tragove i stigli smo do vozila za dva i pol sata. Na putu smo stali u naselju koje me imenom podsjetilo odakle sam-Sveti Juraj. To je pitoreskno primorsko naselje smješteno ispod Sjevernog Velebita. S jedne strane okružuje ga markantni Velebit a s druge strane more i otočić Lisac koji stoji nekoliko stotina metara od rive. Stoji poput Svetog Jurja i čuva naselje od otvorenog mora. Kad sam se okrenuo i pogledao gdje smo bili (veliki dio puta s autom); pomislio sam da je Zoranića u Velebit zaista mogla natjerati samo ljubavna bol, kao što i piše. Da, ali što nas tjera???

Mladen Matica
 
P1250091
P1240009
P1240013
P1240014
P1240015
P1240017
P1240018
P1240019
P1240020
P1240021
P1240022
P1240023
P1240024
P1240025
P1240078
P1240079
P1240080
P1250039
P1250041
P1250046
P1250047
P1250052
P1250053
P1250054
P1250055
P1250056
P1250058
P1250059
P1250060
P1250082
P1250083
P1250084
P1250085
P1250086
P1250087
P1250088
P1250089
P1250090
P1250091
P1250092
P1250093
P1250094
P1250095
P1250096
P1250100
P1250101
P1250102
P1250103
P1250105
P1250106
P1250107