Protekli mandat od 4 godine za planinarsko društvo Borik je bio vrlo aktivan i prepoznatljiv. Imali smo dva predsjednika Željka Orača godinu dana i Milicu Fuček preostalih tri godine, no unatoč promjeni vodstva  rad društva je funkcionirao i umeđuvremenu smo pohodili niz značajnih vrhova u zemlji i svijetu.

No prije svega dati ću izvještaj o radu u 2009 godini. Članarinu je platilo 49 članova od čega je novih 8 članova, tako da je kroz društvodo sada ukupno prošlo 165 ljudi. Aktivnih članova je i ove godino bilo dvadesetak.

U planu smo imali 22 izleta od čega je ostvareno 19. Putovalo se i ove godine u zemlji i inozemstvu. Od tuzemskih pohoda zimi smo pohodili u zimskim uvijetima sjeverni Velebit i Zavižan. Potom smo odradili  tradicionalni šesti pohod iz Mičetinskog jarka do Kamenitovca i natrag. Pa Dilj goru i vrh Čardak. Plješivica i Okić grad su gotovo propali da nije bilo upornog Siniše i Staneta koji su to odradili po kiši. Zato je uspon na Ravnu goru i posjet Trakošćanu posve uspio. Ove godine posjetili smo susjede na Proljeću na Bilogori. Tradicionalno za 1. maj odletjeli smo doslovce na jug do Dubrovnika, na Snježnicu i Mljet. Bauljali po Bijelim stjenama sve do Samarskih stjena. Potom opet al ovaj put ljeti, bili na sjevernom Velebitu . Plan je bio obići Premužićku od sjevernog do srednjeg Velebita no radi slabog interesa odradio se samo sjeverni. Nažalost samo troje polaznika. Petoro nas je bilo na najvišem vrhu Papuku  i malo prošetalo oko Jankovca. Proputovali smo Zagorje uzduž i popreko i uspeli se na Strahinčicu, vidjeli krapinskog pračovjeka, Veliki Tabor al u renoviranju i na kraju Etno selo Kumrovac. Budući da smo dobro pročešljali Zagorje odustali smo od Cesargradske gore i otišli na Ćićariju i spustili se do Rijeke. Na kraju obišli smo Ivanšćicu strmom al atraktivnom stazom preko Konja. I na kraju godinu završili sa Istoćnim Medvjednicom i Grohotom.
Srednji Velebit i Bijokovo, dakle zahtjevnije uspone nismo uspjeli odraditi. Svakako moram pohvaliti vodiće izleta Miroslava Hodića i Božidara Vojvodu koji su uz mene odradili vođenje ovogodišnjih pohoda.

Od inozemnih putovanja se dosta obišlo.  Za početak godine odradili smo Egipat i uspon na Sinajsku goru. Putovanje je bilo izuzetno uspješno iz čega se još više pojačalo prijateljstvo sa planinarima iz Bilogore iz Bjelovara. Naravno da je tu ključna osoba i naš član Božo Vojvoda. Ijako je prvotni plan uspona na Mt Blanc propao ipak je petero naših članova samostalno krenulo ka najvišem vrhu Europe no samo je Vinko Tomaš uspio stati na vrh. Zahvaljujući njemu društvo je drugi puta bilo gore. Triglav je također otpao al je grupa od četvoro naših bila u samostalnom usponu na vrhu. Kamniške alpe su na žalost otpale. Grupa naših planinara samostalno je otišla na Vlašić u BiH-a. Pri kraju godine otišli smo do Srbije na Frušku goru. Budući da smo otputovali 31.12. mogu reći da smo u 2009 otišli i do Ujedinjenih Emirata, Tajlanda, Laosa i Kambođe. I ta putovanja u daleke zemlje su postala tradicija i mogu reći da nas po tome sve više sugrađana sa zanimanjem prate.

Bili smo često prisutni u lokalnim medijima, održali prezentaciju putovanja u Egipat u gradskoj knjižnici u Đurđevcu i Virovitici, te u kod planinara u Varaždinu . Također sam održala predavanje u srednoj strukovnoj školi i u osnovnoj školi u Ferdinandovcu.. Sudjelovali smo u akcijama Zajednice sportova, i nastavili dobru suradnju sa Društvom rekreacijskih sportova Sveta Ana. Inzvaredno van plana zajedno sa Svetojančanima otpješačili smo iz Svete Ane do Kamenitovca. Sudjelovali smo u Plitvičkom maratonu. Takva je bila 2009. godina.

Ako zaokružimo cijeli madat ona nam mora zastati dah. Bili smo na Akonkagvi, točnije Mladen Fancev, Smiljana i Vinko Tomaš i Darko Župčić su osvojili vrh a Milica Fuček je zastala na 6 tisuća. Taj uspon je svakako največi uspjeh društva, osvojeno 6900 metara. Zatim smo bili na Visokom Atlasu u Maroku, Sinaju u Egiptu,  na Musali najvišem vrhu Balkana, na Korabu u Makedoniji, na Durmitoru u Crnoj Gori, na Fruškoj Gori u Vojvodini, na Magliću,Čvrsnici i Vran planini u Bosni,  na Triglavu, Jalovcu, Mangartu i Grintavcu u Sloveniji, na Mohokosu u Mađarskoj, Dolomite u Italiji, Mont Blanc u Francuskoj i mnogim drugim inozemnim vrhovima.. U Hrvatskoj smo prošarali od Iloka , Aljmaša i Vukovara , preko svih Slavonskih planina, Bilogor, Ivanšćice, Železne gore, Zagora , Medvjednice i Samoborskog gorja, do Gorskog kotara i Riječkog zaleđa, Velebita , gotovo svih naših većih otoka i naravno najvišem vrhu Dinari.

Ljudi su dolazili i odlazili iz društva, no svakako je za istači slijedeće ljude.

Mladen Fancev, koji je do sada pohodio vrhove Kilimanjaro, Aconkagua, Mont Blanc, tri najviša vrha na 3 od sedam kontinenata, i svakako je za svaku pohvalu njegovo sudjelovanje na planinskim maratonima.
Vinko Tomaš, koji je pohodio vrhove Aconkagua i Mont Blanc , gotovo sve najviše vrhove susjednih država. Zadnje dvije godine je sudjelovao u Mosorskom planinskom maratonu i 2008 osvojio prvo mjesto.
Milica Fuček koja je pohodila Kilimanjaro, Mont Blanc, dio Aconkague i gotovo sve najviše vrhove susjednih država. Nedeljka Bocak i Đuro Ferenčić koji su uz Milicu bili sudionici svih dalekih putovanja u organizaciji društva ( Kili, Maroko, Egipat i Kambođa ). Svakako treba spomenuti i Đuru Petrovića,  Željka Orača, Želimira Hrvatića, Tihomira Gibu, Anitu Blažević, Martina Mahovića,  ali i mnoge drugi po kojima je ovo društvo prepoznatljivo u našoj sredini.

Predsjednica PD Borik
Milica Fuček