Vjetrovito na Ćićariji i
kako smo ispenjali Učku od 0
Planirani dvodnevni izlet unatoč prognozi koja je obećavala promjenljivo i minimalno tri godišnja doba u jednom danu zaintersirao je 11 planinara Borika koju su u rano subotnje jutro krenuli prema Parku prirode Učka.
Cilj je bio ispenjati šest vrhova u dva dana.
Subotu smo započeli na vjetrovitoj Ćićariji. Laganim tempom stigli smo se do Korita ,osvježili se na izvoru te popeli na stijenu iznad poznatu kao Brajkov vrh na 1092 m.
U obližnjem planinarskom domu dočekala nas je vesela družina iz Zagreba te nakon što smo podijelili kolače i čaj zajedno smo se uputili prema V.Planiku na 1272 m, no divlji vjetar s planine nas je odmah potjerao na M.Planik 1259 m. i gonio nas sve do Ošlja na 1176 m.
Na povratku vjetar se smirio ,počeo je padati snijeg da bi već s Poklona prema Lovranu uživali u romantčinom zalasku Sunca nad morem.
Nakon intenzivne Ćićarije ,uz jutarnju nedjeljnu kavicu nismo dugo razglabali iz kojeg smjera idemo na Vojak, najljepši vidikovac u Hrvatskoj.
Krećemo iz Lovrana od podnožja Učke preko tisuću kamenih stepenica s pogledom na more, praćeni mirisom lovora i ružmarina.
Tu nas je još mazilo sunce i prekrasne mirisne vizure s okusom soli, no strme stepenice i sve veći nagib obećavali su pravu planinarsku avanturu. Usput prema vrhu stali smo i na vidikovcu Grnjač na 850 m .
Nakon što su mekane vizure koje su nestajale za nama zamijenili stijene, vjetar, snijeg i sve veća strmina postala sam poniznija u svom nastupu. Sa planinom nema šale.Za svakog je to osobno iskustvo pa ću ovaj osvrt završiti sa svojim osobnim dojmovima.
Dok me moj cilj motrio, a putokazi tapšali po ramenima, u jednom trenutku jedino što sam osjećala bila je bura u ušima, zima u kostima, snijeg u gojzama, bol u mišićima i put preda mnom kojem kao da se ne nazire kraj jer iza svakog uspona novi uspon i tako sve do Kule...
No u tom trenutku dogodi se ono zbog čega tražimo odgovore na ovakvim izazovnim mjestima, dogodi se Prisutnost, sadašnji trenutak, počne te prati ljubav, zahvalnost, iz tebe proviruje neka snaga za koju ni ne znaš da spava u tebi. Ta sila u stijenama progutala je svaku brigu, tugu, besmisao i prazninu koja čuči negdje duboko u meni.
Tamo negdje na mjestu, ajde još malo, na pola puta kapnula je suza s okusom sreće, a zatim me sustigla nagrada, veličanstveni pogled s Vojaka .
Preostalo je još samo da se spustimo do Poklona i puni dojmova krenemo kući.
Daša
Slike su u Galeriji slika
