LogoPD Borik Đurđevac 2002-2012 g.

2002.g. grupa Đurđevčana predvođena sa Đurom Petrovićem osnovala je Planinarsko društvo Borik Đurđevac. Osnivačka skupština održana je u prostorima auto-škole Kapa u starom vatrogasnom domu. Za predsjednika je izabran Đuro Petrović, za zamjenika Željko Orač, tajnik je bio Dragan Petrović. Skupštini je prisustovao i tajnik HPS-a Darko Berljak te predsjednici susjednih društava. Druženje se nastavilo u Đurđevačkim dvorima. To je nažalost bila jedina aktivnost za osnivačku godinu ali i vjerojatni razlog vrlo uspješne 2003. godine.

Tad je Nedeljka Bocak postala tajnica društva i ostala na toj funkciji do danas. Održano je ukupno 15 pohoda. Prvi izlet društva bili su Papučki jaglaci. Potom su usljedili Kalnik, Proljeće na Bilogori, Ravna Gora, pa prvi izlet izvan države – Golica sa rascvjetalim narcisima, Samoborsko gorje, Zavižan, Ivanščića, Risnjak, Medvjednica, Plitvička jezera, Žumberak, Petrov vrh, Krndija i opet slovenski Bohor. Pohodi su bili vrlo posjećeni i u prosjeku je išlo petnaestak do dvadesetak ljudi. Moram spomenuti planinare iz susjednih društava koji su pomagali u vođenju prvih izleta a to su ponajviše Božidar Vojvoda, Veljko iz Peveca, nažalost danas pokojni Damir Srednoselec, Mario i Atlija iz Bjelovara. Hvala im na pomoći.

Negdje sredinom godine rodila se ideja o osvajanju najvišeg afričkog vrha Kilimađara. Tako ozbiljnom pohodu ozbiljno se pristupilo i izrađen je jedan elaborat po kojem smo krenuli sa pripremama što fizičkim što financijskim. Ovim putem zahvaljujemo Mladenu Matici, Bojanu Špoljaru, Vesni Orač, Anti Lončariću i Želimiru Hrvatiću koji su pomagali u realizaciji projekta, a nisu išli na put.

U sklopu tih priprema 2004.g. također odradili smo 15 pohoda. Krenuli smo sa zimskim usponom na Zavižan, potom smo održali prvi pohod Mičetinski jarak – Kamenitovac koji je postao tradicija, potom Hahliće, Klek, opet Golica, pa u suradnji sa Čupom iz Đurđenovca pohodili smo NP Retezat i Južne Karpate u Rumunjskoj. Potom Kamniške Alpe, pa Grand Paradiso ( 4061 m) naviši vrh u Italiji i prvi put bili iznad 4000 m. Onda Triglav i Dinaru. Godinu smo završili lagano sa Moslavačkom gorom, Plitvičkim jezerima, Samoborskim gorjem i Papukom.

2005-u smo počeli sa usponom na Vaganski vrh na Sjevernom Velebitu što je ujedno bio i zadnji uspon u pripremama prije Kilimanđara. Savjetnik na putovanju bio nam je iskusni Darko Berljak. Od Boričana je išlo 14 od ukupno 25 polaznika, i to  Đuro Petrović, Bocak Nedeljka, Bobovčan Ivana, Ferenčić Đuro, Fancev Mladen, Fuček Milica, Kanižaj Josip- Bily, Mahovič Martin, Milašinović Siniša, Orač Željko, Senzel Zrinka, Stankir Željko i Župčić Darko, a pridružili su nam se Fogec Brigita, Zagreb, Gajšek Franc, Ljubljana, Gojak Branimir, Zagreb, Margareta Mihelić, Ljubljana, Novotni Nada, Daruvar, Patačko Slavko, Zagreb, Sabljić Željko - Kiki, Đakovo, Šabić Ljiljana, Samobor, Tkalac Berislav - Bero, Županja i Tomaš Smiljana, Vrbovec . Neki od ovih nazovimo gostujućih putnika kasnije su postali Boričani. Uspon je trajao 6 dana. Na rub kratera Gilmans Point visok 5685 m stiglo nas je 21, a na vrh Uhuru Pik na 5895m stiglo je 19  od 25 planinara. Nakon uspona i silaska usljedio je fotosafari po nacionalnim parkovima Tanzanije Serengetiju, Ghorom-ghorom, Manjarom, posjet Masajima i Bušmanima i nakraju višemilijunskom Najrobiju u Keniji. To putovanje nas je sve zbližilo i svakoga na neki način dotaknulo, možda i promjenilo. Koliko je bilo značajno za polaznike pohoda, značajno je bilo i za PD Borik jer je društvo po tom putovanju postalo prepoznatljivo, a taj uspon je otvorio vrata našim članovima prema svjetskim vrhovima. Više nisu bili tako daleki i nedodirljivi.

Nakon Kilija pohodili smo Srednji Velebit- legendarni izlet sa plavušom i policajcem, medvjedima i raznim drugim neočekivanim događajima. Iza toga pod utjecajem Kilija Mladen Fancev, Nada Novotni, Milica Fuček i Vlatko Šulentić- Šuco, uspeli su se i na Mont Blan (4810 m) najviši vrh Europe. Tu nismo stali sa inozemnim putovanjima. Dio ekipe pridružio se Daruvarčanima na usponu na češki Jesenky. Godinu smo završili sa Čičarijom i Učkom. Strašna godina, ali iscrpljujuća.

2006-ta je počela sa zimskim usponim na Zavižan, izborom novog predsjednika Željka Orača, zamjenice Milice Fuček, a ostala je tajnica Nedeljka Bocak. Pa Stankov vrh na Bilogori, Kalnik, pohod do Kamenitovac, Hahlič, Cres i Krk, Kladeščicu, uspon i rafting kanjonom Zrmanje, te Durmitor u Crnoj Gori, Maglić i Zelengora u BiH. Tada nam se dogodio mali „zamor materijala“. Svi ovi veliki usponi rezultirali su svojevrsnim padom aktivnosti u 2006.

2007-me imali smo 16 uspona. Godina je krenula sa još jednim velikim usponom. Sa Đakovđanima smo otišli do Južne Amerike i uspeli se na Aconcagvu (6930 m). Naših je bilo 5 članova od toga su 4 bilo na vrhu i to Mladen Fancev, Vinko Tomaš, Smiljana Tomaš i Darko Župčić dok je Milica Fuček odustala na cca 6000 m. Domaće uspone počeli smo sa Bilogorom i Stankovim vrhom, zimskim usponom na Bjelolasicu, pohod do Kamenitovca, Podunavskim pješačkim putem, pa Hvar i Brač, Samoborsko gorje, ponovljeni uspon i rafting Zrmanjom, Tuhobić u Gorskom Kotaru, Dolomite u Italiji sa vrhom Marmoladom na 3334 m, Žumberak, Dabarski kukovi, Mangart u Sloveniji, Železnu goru u Međimurju, Ivanšćicu i na kraju Vinica i Vodenica kod Ozlja. Te godine su Mladen Fancev , Vinko Tomaš, Smiljana Tomaš i Ivana Bobovćan  počeli sa sudjelovanjem u brtskim utrkama  u treking lizi. Te godine izgradili smo i umjetnu stjenu i sudjelovali na Picokijadi sa pokaznim penjanjem.

2008 Željko Orač je dao ostavku na mjesto predsjednika te je za presjednicu izabrana Milica Fuček, a za zamjenika Miroslav Hodić. Te godine izvelii smo 20 uspona. Dakle, bili smo na Sjevernom Velebitu, i odradili zimski uspon na Mali Rajinac (1699 m). Potom na istučnoj Medvjednici, od Lipe do Hunjke. Potom pohodili naš peti tradicionalni pohod od Mičetinskog jarka do Kamenitovca pa Visoki Atlas na Jbel Toubkal ( 4167 m)  u Maroku, ponovno Kalnik i vrh Vranilac, Samoborsko gorje i Japetić. Bili smo i na zmijskom brdu na Pelješcu, Komu na Korčuli, Soznju na Lastovu. Svetom brdu i Vaganjskom vrhu (1757 m), Kleku i Klečicama, Kamniškim alpama i Grintavcu ( 2558 m ), Triglavu (2864 m), Jalovcu (2645 m ), Musala u Bugarskoj (2925 m) . Žumberačkom gorom i Svetoj Geri, Hajdučkim kukovima i Balinovcu, mađarskom Meseku i vrh Zengo ( 682 m ), najviši vrh južne Mađarske. Pa Brezovo polje na Psunju, Gorskom Kotaru na Bjelolasici – vrh Kula (1534 m) i Javorovoj Kosi (1015 m). Godinu smo završili sa Bilogorom i Stankovim vrhom ( 309 m ) i Moslavačkom gorom i vrhom Vis (444 m). Vanda Panić je u vlastitoj organizaciji pohodila Olimp u Grčkoj (2917 m).

2009-te ostvarili smo 19 uspona. I to zimski uspon na Zavižan. Potom smo odradili tradicionalni šesti pohod iz Mičetinskog jarka do Kamenitovca i natrag. Pa Dilj goru i vrh Čardak. Plješivica i Okić grad, Ravna gora, Proljeće na Bilogori, Snježnica kod Dubrovnika i Mljet,  gubili se po Bijelim i  Samarskim stjenama, pa Papuk, Strahinčica, Ćićarija, Ivanšćica i na kraju Grohot na Medvjednici.

Od inozemnih putovanja odradili smo Egipat i uspon na Sinajsku goru i najviši vrh Egibta Svetu Katarinu (2642m). Petero članova pohodilo je Mont Blan al je samo Vinko Tomaš uspio stati na vrh, dakle društvo je drugi puta bilo gore. Pohodili smo opet Triglav, Vlašić u BiH-a, i pri kraju godine otišli smo do Srbije na Frušku goru.

2010 godine održana je II izborna skupština. Za predsjednicu ponovo je izabrana Milica Fuček, za zamjenika Miroslav Hodić, tajnicu Nedeljka Bocak.  Održano 12 uspona i jedano avanturističko međunarodno putovanje u Laos, Kambođu i Tajland ( 8 polaznika). Pohodili smo Plitvička jezera, tradicionalni pohod do Kamenitovca, Obzovu na Krku, Dugi otok, Veliku planinu u Sloveniji, Anića kuk u Paklenici, Bitoraj u Gorskom kotaru, Ivanšćicu, Risnjak i Snježnik, Bohor u Sloveniji, Okić u Samoborskom gorju, Požešku goru. Visokogorska sekcija ostvarila je uspone na Triglav, Sveto Brdo na Velebitu i Biokovo. Pojedini naši članovi pridružili su se drugim društvima. Tako su Zrinka i Miroslav Hodić pohodili Kretu i posjetili Meteorite. Željko Orač ostvario je najznačajniji uspon za društvo te godine sudjelujući u trekingu podno Mount Everesta uspevši se na cca 4800m podno Jala pika .

2011-ste godine imali smo 57 članova koji su uplatili članarinu. Od 19  planiranih izleta ostvarili smo 17 i odradili još jedan neplanski, dakle gotovo 100% učinak. Prosjek brojnosti na izletima je 8 ljudi. Nema puno onih upornih no uspjevamo odraditi većinu izleta i sa svakog donosimo lijepe utiske što je najvažnije za sve polaznike.

Dakle prvi izlet prošle godine je bio upravo onaj neplanski na Sljeme (6) polaznika. Potom smo imali zimski uspon na slovensku Košutu (8), uspon je bio tehnički vrlo zahtjevan i zahtjevao je svu zimsku opremu. Skupštinu smo odradili u veljači kada smo održali i 8 tradicionalni pohod Mičetinski jarak –Kamenitovac (25). Krenulo se iz Svete Ane i pohodu se pridružilo nekoliko mještana Sv. Ane. U trećem mjesecu smo bili u Zagorju na Cesargraskoj gori i vrhu Japici (8) i na otoku Lošinju i Cresu gdje smo pohodili Osorčicu i Sis (9) gdje je Kruno video neke čudne “kokoši” - naime imali smo sreću vidjeti desetak Bjeloglavih supova kako jedu lešinu uz cestu. Potom smo obišli Karlovačko pokuplje i vrhove Vinicu i Vodenicu (9).  Umjesto Visa za prvi maj smo odradili Istru sa obilaskom unutrašnjosti poluotoka (8). Zatim smo otišli na istok Slavonije i posjetili Kopački rit i baranjske vinograde i brežuljke (7). Nakon ove faze izletničkih pohoda odradili smo uspon Mudnom doli do Hahlića, Obruča i Fratra u Gorskom Kotaru (11). Potom prešli Horvatovim stubama do Hunjke i Sljemena na Medvjednici (10). U lipnju smo kampirali pod Anića kukom u Paklenici, pohodili vrh i malo uživali u moru (8). U srpnju smo prvi put kao društvo pohodili Austruju i izvor Mure (7) gdje smo se uspeli na Wiseck (2760 m) te posjetili Hohe Tauru i pokušali osvojiti Johanisberg i došli do cca 3300 m podno vrha. (Bravo Miro, Jasen i Marin to nam je naviša visina za 2011). Bili smo i  na Triglavu (4) sa pristupom preko Tomiškove poti. U listopadu smo bili u BiH na Kozari i dobro upoznali nacionalni park (5). Obišli smo i Pljiševicu (6), Moslavačku goru i vrh Vis (4), Kalnik (7) i na kraju Češljakovački vis na Papuku (14).

To su naši pohodi tokom deset godina postojanja a ukuno ih je bilo 143. Kroz društvo je prošlo ukupno 182 člana iz Đurđevca ali i drugih gradova Hrvatske. Zanimljivo je reći da smo do sad planinarili u 21 državi i to Sloveniji, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija, Rumunjska, Slovačka, Bugarska, Grčka, Mađarska, Austrija, Italija, Francuska, Kenija, Tanzanija, Maroko, Egipat, Nepal, Laos, Kambođa, Argentina i Čile.

Za pohode Kilimanjaro, Akonkagua, Maroko, Egipat i Kambođa održali smo niz prezentacija i na taj način predstavljali rad našeg društva Gradu Đurđevcu i drugim gradovima.

Društvo je školovalo dvadesetak planinara u općoj planinarskoj školi 2004.g., 4 markacista i dva vodiča društvenih izleta (2008) i jednog pripravnika gorskog vodiča (2005).

Započeli smo sa markiranjem planinarskog puta Mičetinski jarak – Kamenitovac. Našu umjetnu stjenu postavili smo u školskoj dvorani u Virju gdje penjači vježbaju penjanje i povremeno odlaze na Kalnik ili druge prirodne stjene u Hrvatskoj.

Društvo je formiralo sekciju markacista no sekcija se ugasila. Formirana je i sekcija visokogoraca no ona se stalno prepliće sa društvenim izletima jer nas je ipak premalo pa se za sada opet spojila sa društvenim izletima.

Dio planinara povremeno sudjeluje u treking lizi, od kojih je najbolji uspjeh prvo mjesto 2008 na Mosorskom maratonu Vinka Tomaša.

Sudjelovali smo svake godine u ekološkim akcijama povodom dana Planeta zemlje, u pojedinim sportskim manifestacijama u organizaciji Zajednice sportskih udruga Đurđevac, Picokijadi i drugima. Sudjelovali smo u akcijama MO Sv. Ana u uređenju planinarske staze od doma do skijališta i markirali ju.
Od 2007 smo članica Zajednice sportskih udruga i u okviru nje primamo sredstva od grada i to 5000 kuna.


Predsjednica društva
Milica  Fuček

PD Borik Đurđevac 2002-2012 g.

2002.g. grupa Đurđevčana predvođena sa Đurom Petrovićem osnovala je Planinarsko društvo Borik Đurđevac. Osnivačka skupština održana je u prostorima auto-škole Kapa u starom vatrogasnom domu. Za predsjednika je izabran Đuro Petrović, za zamjenika Željko Orač, tajnik je bio Dragan Petrović. Skupštini je prisustovao i tajnik HPS-a Darko Berljak te  predsjednici susjednih društava. Druženje se nastavilo u Đurđevačkim dvorima. To je nažalost bila jedina aktivnost za osnivačku godinu ali i vjerojatni razlog vrlo uspješne 2003. godine.

Tad je Nedeljka Bocak postala tajnica društva i ostala na toj funkciji do danas. Održano je ukupno 15 pohoda. Prvi izlet društva bili su Papučki jaglaci. Potom su usljedili Kalnik, Proljeće na Bilogori, Ravna Gora, pa prvi izlet izvan države – Golica sa rascvjetalim narcisima, Samoborsko gorje, Zavižan,Ivanščića, Risnjak, Medvjednica, Plitvička jezera, Žumberak, Petrov vrh, Krndija i opet slovenski Bohor. Pohodi su bili vrlo posjećeni i u prosjeku je išlo petnaestak do dvadesetak ljudi. Moram spomenuti planinare iz susjednih društava koji su pomagali u vođenju prvih izleta a to su ponajviše Božidar Vojvoda,   Veljko iz Peveca ,  nažalost danas pokojni Damir Srednoselec, Mario i Atlija iz Bjelovara. Hvala im na pomoći.
Negdje sredinom godine rodila se ideja o osvajanju najvišeg afričkog vrha Kilimađara. Tako ozbiljnom pohodu ozbiljno se pristupilo i izrađen je jedan elaborat po kojem smo krenuli sa pripremama što fizičkim što financijskim. Ovim putem zahvaljujemo Mladenu Matici, Bojanu Špoljaru Vesni Orač, Anti Lončariću i Želimiru Hrvatiću koji su pomagali u realizaciji projekta a nisu išli na put.

U sklopu tih priprema 2004.g. također odradili smo 15 pohoda. Krenuli smo sa zimskim usponom na Zavižan, potom smo održali prvi pohod Mičetinski jarak – Kamenitovac koji je postao tradicija, potom Hahliće, Klek, opet Golica, pa u suradnji sa Čupom iz Đurđenovca pohodili smo NP Retezat i Južne Karpate u Rumunjskoj. Potom Kamniške Alpe, pa Grand Paradiso ( 4061 m) naviši vrh u Italiji i prvi put bili iznad 4000 m. Onda Triglav i Dinaru. Godinu smo završili lagano sa Moslavačkom gorom, Plitvičkim jezerima, Samoborskim gorjem i Papukom.

2005-u smo počeli sa usponom na Vaganski vrh na Sjevernom Velebitu što je ujedno bio i zadnji uspon u pripremama prije Kilimanđara. Savjetnik na putovanju bio nam je iskusni Darko Berljak. Od Boričana  je išlo 14 od ukupno 25 polaznika, i to  Đuro Petrović , Bocak Nedeljka , Bobovčan Ivana , Ferenčić Đuro, Fancev Mladen, Fuček Milica , Kanižaj Josip- Bily , Mahovič Martin, Milašinović Siniša, Orač Željko, Senzel Zrinka, Stankir Željko i Župčić Darko a pridružili su nam se Fogec Brigita, Zagreb, Gajšek Franc, Ljubljana , Gojak Branimir, Zagreb , Margareta Mihelić, Ljubljana ,Novotni Nada, Daruvar , Patačko Slavko, Zagreb, Sabljić Željko - Kiki, Đakovo ,Šabić Ljiljana, Samobor ,Tkalac Berislav - Bero, Županja i Tomaš Smiljana, Vrbovec . Neki od ovih nazovimo gostujućih putnika kasnije su postali  Boričani. Uspon je trajao 6 dana. Na rub kratera Gilmans Point visok 5685 m stiglo nas je 21 a na vrh Uhuru Pik na 5895m stiglo je 19  od 25 planinara. Nakon uspona i silaska usljedio je fotosafari po nacionalnim parkovima Tanzanije Serengetiju, Ghorom-ghorom, Manjarom, posjet Masajima i Bušmanima i nakraju višemilijunskom Najrobiju u Keniji. To putovanje nas je sve zbližilo i svakoga na neki način dotaknulo , možda i promjenilo. Koliko je bilo značajno za polaznike pohoda,  značajno je bilo i za PD Borik jer je društvo po tom putovanju postalo prepoznatljivo a taj uspon je otvorio vrata našim članovima prema svjetskim vrhovima. Više nisu bili tako daleki i nedodirljivi.
Nakon Kilija pohodili smo Srednji Velebit- legendarni izlet sa plavušom i policajcem, medvjedima i raznim drugim neočekivanim događajima. Iza toga pod utjecajem Kilija Mladen Fancev, Nada Novotni, Milica Fuček i Vlatko Šulentić- Šuco, uspeli su se i na Mont Blan  (4810 m) najviši vrh Europe,. Tu nismo stali sa inozemnim putovanjima. Dio ekipe pridružio se Daruvarčanima na usponu na češki Jesenky. Godinu smo završili sa Čičarijom i Učkom.  Strašna godina ali iscrpljujuća.

2006-ta je počela sa zimskim usponim na Zavižan, izborom novog predsjednika Željka Orača, zamjenice Milice Fuček, a ostala je tajnica Nedeljka Bocak. Pa Stankov vrh na Bilogori, Kalnik, pohod do Kamenitovac, Hahlič, Cres i Krk, Kladeščicu, uspon i rafting kanjonom Zrmanje , te Durmitor u Crnoj Gori , Maglić i Zelengora u BiH.  Tada nam se dogodio mali „zamor materijala“. Svi ovi veliki usponi rezultirali su svojevrsnim padom aktivnosti u 2006.

2007-me imali smo 16 uspona. Godina je krenula sa još jednim velikim usponom. Sa Đakovđanima smo otišli do Južne Amerike i uspeli se na Aconcagvu (6930 m). Naših je bilo 5 članova od toga su 4 bilo na vrhu i to Mladen Fancev, Vinko Tomaš, Smiljana Tomaš i Darko Župčić dok je Milica Fuček odustala na cca 6000 m. Domaće uspone počeli smo sa Bilogorom i Stankovim vrhom, zimskim usponom na Bjelolasicu, pohod do Kamenitovca, Podunavskim pješačkim putem, pa Hvar i Brač, Samoborsko gorje, ponovljeni uspon i rafting Zrmanjom, Tuhobić u Gorskom Kotaru, Dolomite u Italiji sa vrhom Marmoladom na 3334 m , Žumberak, Dabarski kukovi, Mangart u Sloveniji, Železnu goru u Međimurju, Ivanšćicu i na kraju Vinica i Vodenica kod Ozlja. Te godine su Mladen Fancev , Vinko Tomaš , Smiljana Tomaš i Ivana Bobovćan  počeli sa sudjelovanjem u brtskim utrkama  u treking lizi. Te godine izgradili smo i umjetnu stjenu i sudjelovali na Picokijadi sa pokaznim penjanjem.

2008 Željko Orač je dao ostavku na mjesto predsjednika te je za presjednicu izabrana Milica Fuček a za zamjenika Miroslav Hodić. Te godine izvelii smo 20 uspona. Dakle, bili smo na Sjevernom Velebitu, i odradili zimski uspon na Mali Rajinac (1699 m). Potom na istučnoj Medvjednici, od Lipe do Hunjke. Potom pohodili naš peti tradicionalni pohod od Mičetinskog jarka do Kamenitovca pa Visoki Atlas na Jbel Toubkal ( 4167 m)  u Maroku, ponovno Kalnik i vrh Vranilac , Samoborsko gorje i Japetić. Bili smo i na zmijskom brdu na Pelješcu,  Komu na Korčuli , Soznju na Lastovu . Svetom brdu i Vaganjskom vrhu (1757 m), Kleku i Klečicama , Kamniškim alpama i Grintavcu ( 2558 m ), Triglavu (2864 m), Jalovcu (2645 m ), Musala u Bugarskoj (2925 m) . Žumberačkom gorom i Svetoj Geri,  Hajdučkim kukovima i Balinovcu ,  mađarskom Meseku i vrh Zengo ( 682 m ), najviši vrh južne Mađarske. Pa Brezovo polje na Psunju, Gorskom Kotaru na Bjelolasici – vrh Kula (1534 m) i Javorovoj Kosi (1015 m). Godinu smo završili sa Bilogorom i Stankovim vrhom ( 309 m ) i Moslavačkom gorom i vrhom Vis (444 m) . Vanda Panić je  u vlastitoj organizaciji pohodila Olimp u Grčkoj (2917 m).

2009-te ostvarili smo 19 uspona. I to zimski uspon na Zavižan. Potom smo odradili  tradicionalni šesti pohod iz Mičetinskog jarka do Kamenitovca i natrag. Pa Dilj goru i vrh Čardak. Plješivica i Okić grad, Ravna gora, Proljeće na Bilogori, Snježnica kod Dubrovnika i Mljet,  gubili se po Bijelim i  Samarskim stjenama, pa Papuk  , Strahinčica, Ćićarija , Ivanšćica i na kraju Grohot na Medvjednici.
Od inozemnih putovanja odradili smo Egipat i uspon na Sinajsku goru i najviši vrh Egibta Svetu Katarinu (2642m). Petero članova pohodilo je Mont Blan al je samo Vinko Tomaš uspio stati na vrh, dakle društvo je drugi puta bilo gore. Pohodili smo opet Triglav , Vlašić u BiH-a, i pri kraju godine otišli smo do Srbije na Frušku goru.
2010 godine održana je II izborna skupština. Za predsjednicu ponovo je izabrana Milica Fuček, za zamjenika Miroslav Hodić ,  tajnicu Nedeljka Bocak.  Održano 12 uspona  i jedano avanturističko međunarodno putovanje u Laos, Kambođu i Tajland ( 8 polaznika). Pohodili smo Plitvička jezera, tradicionalni pohod do Kamenitovca , Obzovu na Krku, Dugi otok , Veliku planinu u Sloveniji , Anića kuk u Paklenici , Bitoraj u Gorskom kotaru, Ivanšćicu , Risnjak i Snježnik , Bohor u Sloveniji , Okić u Samoborskom gorju  ,Požešku goru.  Visokogorska sekcija ostvarila je uspone  na Triglav ,  Sveto Brdo na Velebitu i Biokovo . Pojedini naši članovi pridružili su se drugim društvima. Tako su Zrinka i Miroslav Hodić pohodili Kretu i posjetili Meteorite. Željko Orač ostvario je najznačajniji uspon za društvo te godine sudjelujući u trekingu podno Mount Everesta uspevši se na  cca 4800m podno Jala pika .
2011-ste godine imali smo 57 članova koji su uplatili članarinu.  Od 19  planiranih izleta ostvarili smo 17 i odradili još jedan neplanski, dakle gotovo 100% učinak.  Prosjek brojnosti na izletima je 8 ljudi. Nema puno onih upornih no uspjevamo odraditi većinu izleta i sa svakog donosimo lijepe utiske što je najvažnije za sve polaznike.
Dakle prvi izlet prošle godine je bio upravo onaj neplanski na Sljeme ( 6) polaznika. Potom smo imali zimski uspon na slovensku Košutu ( 8 ), uspon je bio tehnički vrlo zahtjevan i zahtjevao je svu zimsku opremu. Skupštinu smo odradili u veljači kada smo održali i 8 tradicionalni pohod Mičetinski jarak –Kamenitovac (25) . Krenulo se iz Svete Ane i pohodu se pridružilo nekoliko mještana Sv. Ane. U trećem mjesecu smo bili u Zagorju na Cesargraskoj gori i vrhu Japici (8) i na otoku Lošinju i Cresu gdje smo pohodili Osorčicu i Sis( 9) gdje je Kruno video neke čudne “kokoši”-naime imali smo sreću vidjeti desetak Bjeloglavih supova kako jedu lešinu uz cestu. Potom smo obišli Karlovačko pokuplje i vrhove Vinicu i Vodenicu (9).  Umjesto Visa za prvi maj smo odradili Istru sa obilaskom unutrašnjosti poluotoka ( 8). Zatim smo otišli na istok Slavonije i posjetili Kopački rit i baranjske vinograde i brežuljke (7). Nakon ove faze izletničkih pohoda odradili smo uspon Mudnom doli do Hahlića, Obruča i Fratra u Gorskom Kotaru (11). Potom prešli Horvatovim stubama do Hunjke i Sljemena na Medvjednici (10). U lipnju smo kampirali pod Anića kukom u Paklenici , pohodili vrh i malo uživali u moru (8). U srpnju smo prvi put kao društvo pohodili Austruju i izvor Mure (7) gdje smo se uspeli na Wiseck (2760 m) te posjetili Hohe Tauru i pokušali osvojiti Johanisberg i došli do cca 3300 m podno vrha.( Bravo Miro, Jasen i Marin  to nam je naviša visina za 2011). Bili smo i  na Triglavu ( 4) sa pristupom preko Tomiškove poti. U listopadu smo bili u BiH na Kozari i dobro upoznali nacionalni park ( 5). Obišli smo i Pljiševicu (6), Moslavačku goru i vrh Vis (4), Kalnik (7) i na kraju Češljakovački vis na Papuku (14).
To su naši pohodi tokom deset godina postojanja a ukuno ih je bilo 143. Kroz društvo je prošlo ukupno 182 člana iz Đurđevca ali i drugih gradova Hrvatske.   Zanimljivo je reči da smo do sad planinarili u 21 državi i to Sloveniji, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija, Rumunjska, Slovačka, Bugarska, Grčka, Mađarska, Austrija, Italija, Francuska, Kenija, Tanzanija, Maroko, Egipat, Nepal, Laos,Kambođa, Argentina i Čile.
Za pohode Kilimanjaro, Akonkagua, Maroko, Egipat i Kambođa održali smo niz prezentacija i na taj način predstavljali rad našeg društva Gradu Đurđevcu i drugim gradovima.
Drštvo je školovalo dvadesetak planinara u općoj planinarskoj školi 2004.g., 4 markacista i dva vodića društvenih izleta(2008) i jednog pripravnika gorskog vodića (2005).
Započeli smo sa markiranjem planinarskog puta Mičetinski jarak – Kamenitovac. Našu umjetnu stjenu postavili smo u školskoj dvorani u Virju gdje penjači vježbaju penjanje i povremeno odlaze na Kalnik ili druge prirodne stjene u hrvatskoj.
Društvo je formiralo sekciju markacista no sekcija se ugasila. Formirana je i sekcija visokogoraca no ona se stalno prepliće sa društvenim izletima jer nas je ipak premalo pa se za sada opet spojila sa društvenim izletima.
Dio planinara povremeno sudjeluje u treking lizi, od kojih je najbolji uspjeh prvo mjesto 2008 na Mosorskom maratonu Vinka Tomaša.
Sudjelovali smo svake godine u ekološkim akcijama povodom dana Planeta zemlje, u pojedinim sportskim manifestacijama u organizaciji Zajednice sportskih udruga Đurđevac, Picokijadi i drugima. Sudjelovali smo u akcijama MO Sv. Ana u uređenju planinarske staze od doma do skijališta i markirali ju.
Od 2007 smo članica  Zajednice sportskih udruga i u okviru nje primamo sredstva od grada i to 5000 kuna.     


Predsjednica društva
Milica  Fuček