14.12.2011., srijeda

Dani su kratki, pa su i naši izleti sve bliži i kraći. Destinacija: Kalnik. Nekog posebnog plana hodanja nema jer ne znamo kakvo će nas vrijeme tamo dočekati. Magla se danima ne miče, a po slikama na Kalniku je sve puno inja, znači da je hladno i vjerojatno sklisko .

Na starom mjestu skupilo se veselo društvance, nekako malo mlađe ovaj puta, na žalost bez naše „mame“ tj predsjednice. No, zato u ekipi imamo i jednog perspektivnog budućeg člana. Idemo Krunijevim kombijem. Veselu jutarnju atmosferu prekida „krepani“ kombi na Interpetrolu prije Koprivnice, koji se naime sam od sebe ugasio i niti makac dalje. Kruno šarafi, mi isprobavamo vlastito gorivo, tj orehovce i travarice i smišljamo plan spašavanja. No, poguramo kombi i odjednom brum, brum i on proradi, samo je otišla svjećica. Naravno da nastavljamo dalje, kupimo Ivanu u Koprivnici i pravac Kalnik.

 

Magla je sve gušća. Na Kalniku je još gušća. Sve je prekriveno jutarnjim injem, izgleda kao da je pao snijeg. Kalnik djeluje tajanstveno i prekrasno.

Plana hodanja još uvijek nema, no na „zube“ nećemo jer su skliski, pa krećemo na vrh kraćom stazom. Ubrzo se penjemo iznad magle i oduševljeni smo.

Na vrhu je sunčano i iznad magle izviruju Ivanščica i Medvednica. Vadim kartu i eto plana. Idemo po grebenu prema točki Sv. Martin i onda sjevernom stranom natrag u dom. Na vrhu srećemo i planinara PD Kalnik, Alojza, koji nam pomaže u definiranju rute. Hvala Alojz, imena sam se odmah sjetila jer sam čitala njegove tekstove na webu, a znam i kako izgleda.
Veselo nastavljamo izabranom stazom. I zaista je odabir bio dobar, atraktivno je, na suncu smo, inje pomalo otpada pa je dojam kao da hodamo po snijegu, slikamo se, grudamo, tresemo inje s grana, dečki rade rašnje za pračke (a imaju samo malo ispod 30).

Srećemo i veliki broj Zagrepčana koji su krenuli sa kontra strane.

Odlučujemo poći i na Pecu, kako bi predsjednica bila još ponosnija na nas. No nekako smo izgubili markaciju, a kako su dečki počeli zazivati grah, prekidamo potragu za tim vrhom i krećemo u dom.
U domu je velika gužva puknucu, pa odlazimo na maglom obavijenu gradinu i penjemo se do vrha.

Potrošenih pola sata ne donosi nam stol u domu pa grah jedemo za šankom.

Nadam se da će spomenuti „perspektivni budući član“ postati samo „član“ naše hodačke ekipe i da mu se dopalo ovo naše veselo društvo

Ukupno smo hodali 3 sata + penjanje na gradinu, što je za ove zimske dane sasvim dovoljno. Doma smo krenuli oko 15,00 sati i po prvi puta stigli još za dana mah

Do slijedećeg izleta, a to je Češljkavački vis na Papuku. PS. U planu su kobase na štapu!

Izvor: http://hpdpevec.blog.hr/

1_slika
1_slika
2_slika
3_slika
4_slika
5_slika
6_slika
7_slika
8_slika