PD Borik Đurđevac u 2008-oj godini broji 157 članova od čega je 56 platilo članarinu a aktivnih je dvadesetak. Za 2008-u godinu imali dosta ambiciozan plan izleta. Planirali smo 23 izleta, od toga 6 u stranim državama , i to u Maroku, Sloveniji, Bugarskoj i Mađarskoj. Uz sve to, da ne bi bilo dosadno još smo dodatno organizirali dva dodatna uspona u Hrvatskoj.

 Dakle, bili smo na Sjevernom Velebitu, i odradili zimski uspon na Mali Rajinac (1699 m). Potom na istučnoj Medvjednici, od Lipe (709 m) do Hunjke, obišli Sljeme i Medvjedgrad. Potom pohodili naš peti tradicionalni pohod od Mičetinskog jarka do Kamenitovca ( 242 m ) i natrag. Bilogora nije visoka al je naporna, „samo pet sati hoda“.

 Zatim smo organizirali  naznačajniji pohod na Visoki Atlas na Jbel Toubkal ( 4167 m)  u Maroku. Na taj pohod išlo je dvanaest članova, od čega je na vrhu bilo devet članova. Prema riječima našeg vodića Milana, to je bio prvi hrvatski zimski uspon na Visoki Atlas.

  Pohodili smo i susjedni Kalnik i vrh Vranilac (642 m ), ispenjali kalničkih sedam zuba i kalničku tvrđavu. Dobro smo se nahodali na Samoborskom gorju i divili vidicima sa vidikovca na Japetiću (879 m ). Hvatali prvo proljetno sunce na južno jadranskim otocima, te se divili  pogledu sa Zmijinog brda na Pelješcu (960 m),  na Komu na Korčuli (508 m ) i Soznju na Lastovu (231 m) . Dobro pokisnuli u kanjonu paklenice što nas nije spriječilo da se ispenjemo na Sveto brdo (1751 m) i Vaganjski vrh (1757 m), najviši vrh Velebita. Naravno da smo pohodili i Klek ( 1181 m ) , koljevku hrvatskog planinarstva.

  Onda nam je bilo dosta hrvatskih vrhova pa smo krenuli u Sloveniju . Započeli smo sa Kamniškim alpama i Grintavcem ( 2558 m ), koji uopće nije grintav. Nastavili sa usponom na Triglav (2864 m), popelo nas se 12 od 15, i spustili se preko prekrasnih Triglavskih jezera na Savicu. I sve lijepo zaokružili sa jednim od najtežih vrhova u Sloveniji, Jalovcem (2645 m ).

  Bugarska i Musala nije uspjela u našoj organizaciji ali smo se pridružili varaždinskom MIV-u u dvoje nas se popelo na Musalu (2925 m) i Rilska jezera.

  Onda smo se malo primirili nakon ljeta i ponovno krenuli po Hrvatskoj. Malo smo hodali Žumberačkom gorom i uspeli se na Svetu Geru (1178 m). Pa sjevernom Vlebitu i Hajdučkim kukovima i Balinovcu (1602 m). Zatim smo malo skoknuli u susjednu Mađarsku na Mesek i vrh Zengo ( 682 m ), najviši vrh južne Mađarske. Potom posjetili Slavoniju i Psunj sa najvišim vrhom Brezovo polje (984 m ). Hvatali zadnje tople dane u Gorskom Kotaru na Bjelolasici – vrh Kula (1534 m) i Javorovoj Kosi (1015 m). Godinu smo završili sa domaćim bregima , Bilogorom i Stankovim vrhom ( 309 m ) i Moslavačkom gorom i vrhom Vis (444 m) . Naši planinari su i samostalno pohodili hrvatske planine od kojih je najznačajnija Dinara sa vrhom Sinjal (1831 m) i Olimp (2917 m).

  Uspjelo se obići puno vrhova i krajeva Hrvatske ali i svijeta, od toga 3 vrha iznad 2000 m, jedan oko 3000 m i jedan iznad 4000 m,  sa čime se i puno veća društva ne mogu pohvaliti . Zanimljivo je istaknuti da smo prošle godine bili na najvišem vrhu Hrvatske, Slovenije, Maroka , Bugarske, Grčke i južne Mađarske.

  Ipak nismo uspjeli odraditi pet pohoda iz našeg plana i to Papuk, Risnjak, Učka , Mosor i Proljećre na Bilogori, ali uvijek je dobro nešto ostaviti za godine koje dolaze.

  Moram istaknuti i naše planinske maratonce, Mladena Fanceva  i posebno Vinka Tomaša koji je osvojio prvo mjesto na Mosoru.

  Društvo je ove godine školovalo dva vodiča društvenih izleta, Miroslava Hodića i Milicu Fuček, i tako dobilo stručno osposobljene vodiće.

  Naši penjači su u vrijeme Picokijade demonstrirali penjanje po našoj umjetnoj stjeni, a nakolicina nas se uključila u scenski prikaz napada Turaka na Stari grad.

  Organizirali smo ekološku akciju u suradnji sa sportsko rekreativnim društvom Sv. Ana i uredili okoliš društvenog doma Sveta Ana i izgradili kratku pješačku stazu u blizini doma. Tu svakako moram pohvaliti vrijedne mještane Svete Ane kojisu odradili većinu posla i zapoćeli sa gradnjom vidikovca na vrhu buduće skijaške staze.

  Ugostili smo cure sa Cho Oyue i tajnika HPS-a Darka Berljaka,  koji su održali prezentaciju prve hrvatske ženske ekspedicije na Himalaji u đurđevačkom Domu kulture. Također smo u đurđevačkoj knjižnici održali prezentaciju uspona na Visoki Atlas , te u virovitičkoj knjižnici prezentaciju uspona na Kilimanjaro. U organizaciji Zajednice sportova Đurđevac sudjelovali smo u tjednu kretanja.

  Iz svega navedenog može se zaključiti da je u  2008-oj godini Planinarsko društvo Borik Đurđevac  bilo vrlo aktivno, i to ne samo u pohodima po planinama, nego i u uključivanju u društveni i sportski život Đurđevca i okolice, te da možemo najaviti isto toliko aktivnu 2009-u godinu.